Mima pleše. opet.
21.01.2014., utorak
žalim..
kažem sebi da sam ponosna na komunikaciju sa samom sobom koja mi donosi privilegiju da imam jako malo žaljenja u životu..
u smislu: obično oko svega popričam dobro sama sa sobom, izvažem plusiće i minusiće i odlučim.. ako se kasnije u životu pokaže da sam i bila u krivu, uvijek si kažem da je obzirom na okolnosti trebalo biti tako i nikako drugačije s vremena na vrijeme dođem do zaključka da u životu ne žalim zbog svojih izbora ni onih pravih a ni onih krivih i eto se danas nakon dugo vremena vratih na blog i sjetih se davno prošlog vremena i nekih dragih ljudi koji su mi u to doba puno pomogli jer su jednostavno bili ovdje kad su mi trebali i pomogli da izgradim sebe ovakvu kakva jesam i iskreno mogu reći da žalim.. baš mi je žao kao psu što sam propustila priliku da neke meni jako drage ljude pustim u svoj život i vidim gdje bi me to odvelo mogu sad reći da nije bila prilika i da sam bila daleko ali znam da me u biti bilo strah izaći imenom i prezimenom, osobno pred svijet iako isto tako znam da me nije imalo čega biti strah.. ali prošlo je vrijeme..voda protekla ispod mosta..ja nisam napravila što je trebalo.. a meni dragih ljudi nema.. ostale su samo blijeda sjećanja.. sjećanja su možda blijeda ali osjećaje vam ne mogu opisati riječima ono kako sam se osjećala s tim ljudima je i danas jako kao i tada.. tako i znam da je bilo pogrešno.. a eto..mlado, ludo..što čovjek zna :) |
26.02.2013., utorak
kako to u životu ide...
 uporna sam u ponavljanju da je potrebno iz života riješiti smeće i odnose od kojih ništa ne dobivaš.. i kako to u životu biva - riješila i mene meni draga osoba iz svog života ... treba čovjek biti oprezan s onim što želi... i eto po još jedan put - sve je stvar perspektive.. dok sam ja bila zabavljena svojim borbama, moja je prijateljica vodila svoje borbe.. a mene nije bilo da joj pomognem.. pa je zaključila da taj most najbolje ostaviti iza sebe.. eh.. i tako..postala ja nešto čeg se trebalo riješiti.. eto..tek tako.. kako god.. go for it kid...još navijam za tebe..  |
08.02.2013., petak
dovršavam puzzle..
 polako puzzlice sjedaju na svoje mjesto.. sređujem život za neko bolje sutra.. nekog svog sam našla i od onog trena kad mi je uzeo srce sam znala da je moj zauvijek :) idemo polako dan po dan a stvari se sređuju koliko briga koliko problema a opet s njim sve glatko teče a za ostalo ne brinem s poslom frke nema.. brige nema ganjam neke nove ideale učim nove stvari stanovanje riješih zajedno s ljubavi a ljubav ljubav se riješila sama od sebe :) još je nekoliko komadića ostalo za završiti ovu puzzlicu koju moram sama samo što mi on malo pomaže :) sljedeća na redu je naša zajednička i baš joj se radujem :) trenutačno pored svih sitnica koje pikaju (a zovu se život HA!) ja sam sretna... |
04.01.2012., srijeda
free fallin..
meni se leti..
a misli posvuda.. što mi ne da mira? zašto ne mogu pustiti neke stvari iz svog života.. a morala bih.. jer nemaju smisla.. i onaj osjećaj kad se s nekim pogledaš i razumijete se ili kad se pogledate a nitko nikoga ne razumije.. i svatko od nas dvoje vozi neki svoj film.. i ja opet ništa ne razumijem.. sebe pogotovo pa mi nije ništa jasno zašto forsiram i što točno očekujem.. misli lete.. leti Mima.. |
12.08.2011., petak
mima, mima, jel sad bilo dosta??
ne zna mima jel joj dosta
mima se odludirala i izludirala svaku glupost koju je poželjela je i napravila otkad je rekla zbogom pameti presjekla žice koje su ju držale i opterećivale sad nema žica a ja čekam da profunkcioniram kak se spada a dotad uživam u svakom danu koji je predamnom u svakoj pizdariji koja mi na pamet padne tako je mima ove sezone: razbijala svoje panične strahove ponovo i ponovo.. skidala majicu na koncertu i skakala bosa po ljepljivom podu naravno! jer to dečki rade?! završila izgrebana i promukla nakon još jedne epizode: bojim se a baš hoću! zato jer to dečki rade pila..prije podneva.. i skočila u more.. i trčala.. i smijala se.. i plakala.. i bila u šoku.. i živjela.. i disala punim plućima..i vrištala..i uživala..i puno se puno smijala.. i čini mi se da sam ipak malo nadošla zaliječila rane koje sam si sama nanijela mnogima se nije svidjelo jer djevojke to ne rade a meni je bio samo takav gušt i nek se nikom ne sviđa meni se svidjelo :) |
15.05.2011., nedjelja
dosta
 vrijeme je da platim.. godinama su me silovali, šutali, gnječili, ponižavali.. a ja, ja sam ih pustila i nije što su mi to učinili i nije što ih je toliko bilo i što je previše nego to što sam im dala što nisam odmah reagirala što se nisam ni pobunila nego šutke otrpila a sad je vrijeme da za to platim jer nisam branila dijete u sebi jer se nisam borila za sebe i sustav sad otkazuje dijete se više ne želi igrati i dvije nas je unutra jedna velika izvana i jedna mala iznutra i moj zadatak mene velike je bio da zaštitim malu mene onu malu koju sve boli i koju su zdrobili i nisu joj dali da diše i dok su je šamarali i dok su se suze slijevale ja velika nisam reagirala eventualno bi se namrštila i odreagirala kako su me naučili jer nije pristojno reagirati i treba sniziti kriterije i treba biti kulturan i fin i ponašati se kao ovca i onda se jedno jutro samo probuditi i reći da bi sad bilo dosta i dosta je bilo |
17.04.2011., nedjelja
...
jutra su najteža i buđenja ono sneno vrijeme između sna i jave u kojem postanem svjesna stvarnosti i kako stvari stoje dobro je kad je sunce pa vidim barem nešto svijetlo da me podigne obriše obraze kad nema sunca duže traje da se pogled podigne i boli tupo unutra jedan djelić nedostaje srce je ipak samo mišić a moj mišić se opet preforsirao i nažalost ne postojj elastični zavoj za srce pa da ga stegnem imobiliziram na neko vrijeme dok ne bude opet moglo samo pravilno kuckati bez da boli tupo tu negdje unutra |
17.03.2011., četvrtak
riktam život..život mene teše..
ma koliko se ja trudila
nekako me ne ide najbolje uhvatim na određeni period nekoliko konaca života u ruke i baš mi se čini da me krenulo a onda me opletu po licu oni ispušteni pa shvatim da je sve to na klimavim nogama i da ne držim ja ama baš ništa jer bez onih ispuštenih opet nema smisla i kako ostati svoj a istovremeno postati nečiji gdje završavam ja, gdje počinje on? kako ostati svoj a biti nečiji? kako naći ravnotežu? nemam ništa a i s tim ničim se mučim možda je vrijeme za poslati sve kvragu za sve koji me sišu koji zahtijevaju komadić mene koji me trgaju svakodnevno dok od mene ne ostane ni djelić i što onda a ja se branim grebem grizem trgam i ide me.. još sam tu ali nek samo na trenutak spustim gard napadnu me dokada... promjene promjene novi posao.. nakon tri i pol godine mučenja - konačno sunce na obzoru! ali dok jedno krene drugo skrene ostade problem ljubavi i neskladnosti i da ga je.eš ne ide kako god sagledali i okretali a ja ne volim zle ljude iako bih lako mogla u obrani i ja postati zla kajgod.. evolucija ili revolucija... po tko zna koji put u životu.. kraj je opet izgledan i očito neizbježan.. još jedan ožiljak u kolekciji... bah |
26.08.2010., četvrtak
plešem plešem pijem
opet mima ima 18
opet mima luduje strahuje da ju ne privežu pa pizdarije radi od straha ili je ipak nešto drugo u pitanju? tko će ga znati vrijeme će pokazati srce ili razum srce nemoguće razum logičan a ja nikad nisam birala lakše puteve ahh.. |
21.01.2010., četvrtak
još me ima..
sad samo živim na nekim drugim prostranstvima
trebalo mi je da ispišem priča i priča pa da se vratim u svoju glavu i pričam sad opet samo sebi do neke druge introspektive ostajte mi zdravi,vedri, debeli!!! |
